czrs » kategorija » Novosti » STAR Institute
enhr

STAR Institute

Zašto su nama kao ljudskim bićima potrebni odnosi? Kako doživljavamo odnose oko sebe i jesmo li učinili sve da naši odnosi budu kvalitetni? Što čini vaše odnose s drugim ljudima? Pročitajte u intervjuu (na hrvatskom jeziku) što o tome misli Mim Ochsenbein iz STAR Institute for SPD koji nam uskoro gostuje u Zagrebu.
#centarsilver
#radnaterapija

C: Velika dobrodošlica svima! Hvala vam što ste se pridružili ovom AOTA (Američka udruga radnih terapeuta) pedijatrijskom podcastu “Hearing from our Partners: Building Relationships“. Zovem se Colleen Cameron Whiting i ja sam pedijatrijski radni terapeut i član zajednice AOTA “Prakse za dječje traume” te zajednice “Prakse za škole mentalnog zdravlja”. Kako bi se obilježili SAMSHA-in Dan svijesti o mentalnom zdravlju djece, AOTA nudi niz od tri kratke priče – iz tri različite perspektive – o važnosti izgradnje pozitivnih odnosa. Kao radni terapeuti, znamo da je djetetovo mentalno zdravlje imperativ u njihovim dnevnim okupacijama. Jedan od načina kojim, kao profesionalni terapeuti, možemo poticati pozitivno mentalno zdravlje djeteta je kroz razumijevanje važnosti odnosa. Nadamo se da ćete ove snimke podijeliti sa svojim kolegama te o njima razgovarati s kolegama radnim terapeutima. Prvo ćemo čuti nešto od radnog terapeuta. Zatim ćemo čuti nešto iz prve ruke od dvoje naših partnera: nastavnika i roditelja. Danas sam u društvu Mim Ochsenbein, kolegice pedijatrijske radne terapeutkinje i direktorice za obrazovanje za Institut STAR. Dobrodošla, Mim!

M: Hvala što ste me pozvali, Colleen.

C: Mim, imate iskustva u socijalnom radu i radnoj terapiji. Možete li nam reći, iz Vaše perspektive, zašto osjećate da su odnosi toliko važni za mentalno zdravlje djece?

M: Uistinu…odnosi su sve. Mi, ljudi, dizajnirani smo kao društvena bića. Sve, još od našeg prenatalnog razvoja, osmišljeno je kako bi podržalo i potaknulo relacijsku vezu s drugima. I stvarno mislim na sve – senzorni razvoj, razvoj mozga, komunikacijski razvoj, motorički razvoj… sve. Mi, kao ljudi, sastavljeni smo od otvorenih dinamičkih sustava koji se mijenjaju i razmjenjuju informacije. Naši fizički i fiziološki sustavi povezani su s našim emocionalnim i kognitivnim sustavima. Temelje moramo postaviti rano u životu sa stabilnim, sigurnim i njegovanim odnosima koji utječu ne samo na mentalno zdravlje, već i na mnoga druga vitalna područja razvoja.

C: Sviđa mi se kako Vi označavate ljude kao otvorene dinamičke sustave. Često zaboravljamo da je utjecaj koji imamo u jednom području utječe na sve ostale – da odnosi mogu pomoći djeci u njihovim okupacijama učenja i igre. Osobno sam otkrila da je to najočitije kod rada s djecom koja su doživjela traumu. Kao što znamo, trauma utječe na sve sustave djeteta – fizički, emocionalni, kognitivni … Jednom sam imala učenika koji je doživio traumu. Borio se s učenjem u učionici i demonstrirao je broj značajnih maladaptivnih ponašanja. Nije se osjećao uspješno i njegovi učitelji tumačili su njegovo stresno ponašanje kao loše ponašanje. Jednom sam uspjela educirati osoblje o tome kako bi se on trebao osjećati sigurno i povezano s njima prije nego što bi se mogao usredotočiti na učenje. Bio je to važan pomak. Osoblje je osiguralo vrijeme da se poveže s njim, da uvide njegove prednosti, da nauče o njegovim interesima i da steknu njegovo povjerenje. Ispunili su listić ‘ponosnog trenutka’ s njim na kraju svakog dana, koji sam ja pomogla kreirati kako bi pozitivno promicali mentalno zdravlje. Učitelj bi nešto napisao zbog čega je bio ponosan na učenika, a učenik bi napisao svoj trenutak o onome zašto je bio ponosan na sebe. Na taj način su svaki dan završavali, naglašavajući nešto pozitivno, čak i ako je to bio težak dan. Za njega je to značilo potpunu promjenu – uloženi trud i vrijeme te stečeni osjećaj vrijednosti. Upravo ta pozitivna iskustva pomažu mu da izgradi otpornost.

C: Kako je izgradnja odnosa utjecala na vašu praksu i rezultate s klijentima?

M: Uočila sam da odnosi potiču djecu da nađu više razine vještina, više radosti i više uspjeha. U mojem senzorno-integrativnom treningu, razvijanje povjerenja i odnosa uvijek su bili vrlo visoki prioritet. Ako se u vezi toga ne potrudite sa svakim klijentom – djetetom, adolescentom ili odraslom osobom – nema stabilnog temelja za razvoj. Ako se moj klijent ne osjeća sigurno sa mnom, kako bih mogla učinkovito pružiti mogućnosti za rast (koje inherentno uključuju izazov?). Kada ostvarimo odnos, dijete je smislenije angažirano i uključeno u sesije, često pokazujući veće zadovoljstvo. Dobici su također sveobuhvatniji, utječu na više sustava na intenzivniji i učinkovitiji način nego ako se usredotočim samo na ishode. No znamo da je to slučaj – u radnoj terapiji, možemo reći da je pronalazak zadovoljstva dio intrinzične motivacije… znamo da je intrinzična motivacija jedan od najvažnijih i najmoćnih alata u području djelovanja radne terapije.

C: Tako je važno da kao radni terapeuti imamo široku lepezu znanja i flrksibilne načine njihove primjene. Ako dijete dođe i bude neregulirano, možda ćete morati razmisliti o svom moćnom alatu terapeutske upotrebe samog sebe i pomoći da se dijete prvo regulira, ostavljajući za trenutak na stranu aktivnost koju ste planirali. To može biti teško za neke terapeute koji su fokusirani na ciljeve koje moraju ispuniti. To je ta ravnoteža između prihvaćanja i promjene. Teško je to postići, ali ukoliko nam dopustite tako visoku razinu intervencije, vjerojatnije ćemo postići naš krajnji cilj kao terapeuti, zar ne? Povećano sudjelovanje i uspjeh naših klijenata u njihovim ulogama, navikama i rutinama u domu, školi i zajednici. Postoji toliko mnogo odnosa koji pomažu u poticanju razvoja djeteta.
C: Koje bi važne odnose radni terapeuti trebali razmotriti?

M: SVI odnosi su ključni !!! (Naš posao je toliko zamršen, nijansiran … to je jedan od razloga zašto je toliko teško objasniti što je radna terapija i što radimo!) Svaka osoba s kojom komuniciramo profesionalno zahtijeva razinu intencionalnosti – moramo strateški razmišljati – kako smo u interakciji i kako to utječe na liječenje, klijenta i postignuće cilja. Jasno je da je terapeut-klijent ključ, ali i terapeut – obiteljski član, terapeut-učitelj, terapeut-nadzornik, terapeut-pomoćnik, svi članovi terapijskog tima za liječenje. Svi ovi odnosi utječu na našu terapiju – bilo da smo svjesni njih ili ne.

C: Znam da se AOTA-ina vizija 2025.g obvezuje na fokus, u područje radne terapije, na suradnju, naglašavajući članove tima koji uče i rastu iz njihovih interakcija. Suradnja je složena: međuprofesionalna suradnička praksa uključuje bitne elemente odgovornosti, koordinacije, komunikacije, suradnje, asertivnost, autonomija i uzajamno povjerenje i poštovanje. Toliko elemenata.
C: Koje korake možemo poduzeti kako bismo izgradili snažnije odnose s našim partnerima?

M: To je jako dobro pitanje! Mislim da postoji filozofski odgovor i pragmatični odgovor. S filozofske strane, jednostavno čineći to nešto čega ste svjesni, vjerojatno ste već na pola puta. Druga polovica tog puta vjerojatno zahtijeva razmišljanje i introspekciju na vlastite potrebe, želje, tko ste i kako percipirate svijet oko sebe. S druge strane pragmatičan odgovor ja da razvijete svoju strategiju refleksije (vodite dnevnik zabilješki) i uz dobru superviziju možete steći uvid u načine na koje možete koristiti vlastitu osobnost u terapiji.

C: Vrlo mudri savjeti. Osobno sam pronašao knjigu, The Intentional Relationship book Renee Taylor, vrlo je korisna. U njoj se raspravlja o modelu koji je primjenjiv u svim uvjetima. Mim, hvala Vam puno što ste nam se pridružili danas kako biste nam pomogli da istaknemo kako radna terapija ima ključnu ulogu u pružanju podrške u mentalnom zdravlju djece. Molim Vas da nam se sljedeći put pridružite kako biste čuli nešto o ovoj temi iz perspektive nastavnika. Želim Vam ugodan dan!