Logoped

''Logopedi su stručnjaci koji rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju te terapiji poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno-laringealnih funkcija u osoba svih dobnih skupina u skladu s propisima i programima koje navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Europska asocijacija logopeda (ESLA) te Američka asocijacija logopeda (ASHA).''

Hrvatsko logopedsko društvo (HLD)

Ukoliko se u komunikacijskom i/ili jezično - govornom razvoju ili u sposobnostima gutanja i hranjenja pojave odstupanja važno ih je na vrijeme prepoznati i potražiti logopedsku pomoć. Pravovremenim otkrivanjem logopedskih poremećaja i uključivanjem u logopedsku terapiju može se spriječiti razvoj većih poteškoća i/ili ublažiti postojeće poteškoće.

Logoped u Centru Silver pomaže djeci (rane, predškolske i školske dobi) i odraslim osobama kroz usluge stručne procjene (logopedska dijagnostika) i psihosocijalne podrške (individualna i grupna terapija i savjetovanje) te rane razvojne podrške za djecu niže kronološke dobi pri čemu često surađuje sa stručnjacima drugih profila poput psihologa, edukacijskog-rehabilitatora i terapeuta senzorne integracije,

Kako bi terapijski proces bio što uspješniji neophodna je i suradnja s roditeljima i obitelji korisnika. Uključenost roditelja i obitelji podrazumijeva informiranje o svim fazama, metodama i napretku samog terapijskog procesa ali i savjetovanje o načinima poticanja komunikacijskih i jezično-govornih vještina, (pred)vještina čitanja i pisanja te vještina gutanja i hranjenja kod kuće i u svakodnevnim aktivnostima izvan terapijskog okruženja.

LOGOPEDSKA DIJAGNOSTIKA

Logopedska dijagnostika provodi se u svrhu određivanja intenziteta terapije i definiranja terapijskih ciljeva. Cilj logopedske dijagnostike je utvrđivanje trenutnog komunikacijskog i/ili jezično-govornog statusa korisnika.

Za logopedsku procjenu koristi se individualno stručno opažanje i primjenjuju se standardizirani dijagnostički testovi i interni ispitni materijali. Nakon analize prikupljenih podataka i razgovora s roditeljima sastavlja se logopedski nalaz i mišljenje koji je temelj za određivanje terapijskih i razvojnih ciljeva ali i dinamike same logopedske terapije.

Logopedska dijagnostika - uključuje procjenu komunikacijskog i jezično - govornog razvoja; po potrebi procjenu sposobnosti gutanja i hranjenja.

Timska procjena - uključuje procjenu logopeda i psihologa i/ili terapeuta senzorne integracije.

LOGOPEDSKA TERAPIJA

Nakon provedene logopedske dijagnostike kreće se s provođenjem logopedske terapije.
Pri postavljanju terapijskih ciljeva svakom korisniku se pristupa individualno. Trajanje pojedinačne terapije je 45 minuta jednom ili dva puta tjedno (ovisno o dobi korisnika, vrsti teškoće i procjeni logopeda) u razdoblju od minimalno 6 mjeseci. S obzirom da su roditelji iznimno važna karika u terapijskom postupku, nakon svake terapije odvaja se do 15 minuta vremena za razgovor i savjetovanje.

Trajanje i ishod logopedske terapije ovise o vrsti i težini teškoća, redovitim dolascima na terapiju i radu korisnika odnosno roditelja s djetetom kod kuće prema uputama logopeda. Od iznimne je važnosti roditeljsko senzibiliziranje i razumijevanje teškoće ali i sposobnost da usklade vlastite želje i očekivanja sa stvarnim djetetovim mogućnostima.

VRSTE TEŠKOĆA S KOJIMA RADI LOGOPED:

Socijalni komunikacijski poremećaj i poremećaj iz spektra autizma

Jezični poremećaji (kašnjenje u jezičnom razvoju, razvojni jezični poremećaj; afazija)

Poremećaji izgovora (artikulacijski poremećaj, fonološki poremećaj, dječja govorna apraksija)

Poremećaji tečnosti govora (brzopletost, mucanje)

Poremećaji glasa i poremećaji rezonancije (npr. kod rascjepa nepca, kod vokalnih profesionalaca, kod laringektomije itd.)

Motorički govorni poremećaji (dizartrija, stečena govorna dispraksija)

Oštećenje sluha (nagluhost 26 – 93 dB/ gluhoća iznad 93 dB)

Poremećaj slušnog procesiranja (uredan sluh ali teškoće razumijevanja govora u buci, teškoće binauralnog slušanja i sl.)

Specifični poremećaji učenja (disleksija, disgrafija, diskalkulija)

Odstupanja u komunikaciji, jeziku, govoru ili gutanju kao dio kliničke slike drugih razvojnih ili genetskih stanja (intelektualne teškoće, selektivni mutizam, ADHD…)

Kognitivno-komunikacijski poremećaji (nakon traumatskih oštećenja mozga ili neurodegenerativnih bolesti poput demencije)

Poremećaji gutanja (disfagija)