SOCIJALIZACIJA PSA
Program socijalizacije započinje odabirom šteneta u dobi od 6 do 8 tjedana i testiranjem njegovih nasljednih predispozicija.
Socijalizacija podrazumijeva odrastanje šteneta u zrelu jedinku s potpuno izgrađenom osobnošću, priviknutu na sve životne sredine i okolnosti u kojima se budući korisnik psa pomagača može naći.
Tijekom socijalizacije Centar Silver obiteljima pruža stručnu pomoć te podmiruje sve troškove prehrane, opreme i liječenja psa. Program socijalizacije obuhvaća kontinuiranu brigu o volonterskim obiteljima socijalizatora i štenadi smještenoj u obitelji od 2. do 16. mjeseca starosti, odnosno do ulaska u program školovanja.
Nakon završetka programa socijalizacije uzgojni psi ostaju smješteni u volonterskoj obitelji. Uzgojne ženke ostaju u programu do osme godine starosti ili do četvrtog štenjenja, nakon čega se umirovljuju.
Odlaskom psa na školovanje kontakt obitelji s njim se nastavlja kroz zajednička druženja vikendom.
Mislite li da je Vaša obitelj prava sredina za socijalizaciju psa koji će biti svakodnevna pratnja i neophodna pomoć osobi s invaliditetom, pridružite nam se i javite telefonom/faksom na broj 01/2394 450 ili na e-mail: centar.silver@czrs.hr.
PRIJAVI SE I POSTANI SOCIJALIZATOR
U skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (EU) 2016/679 (GDPR) i Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, Centar za rehabilitaciju Silver obvezuje se štititi privatnost i osobne podatke svojih klijenata, zaposlenika i poslovnih partnera, volontera.
KROZ OČI SOCIJALIZATORA
Zašto postati socijalizator psa pomagača? Benefit socijalizacije nije samo u tome što imate psa. Postajete član, volonter, dio jedne Silver grupe ljudi koji vole pomagati drugima. Mi smo jedna posebna zajednica ljudi koliko god da smo različiti imamo jednu zajednički poveznicu - ljubav prema životinjama, ali u svrhu da naš čin pomogne drugom čovjeku. Socijalizator sam 5 godina, član puno grupa, ali biti član socijalizatora Silvera je nešto posebno. Mi smo Ivan, Vili,Oto, Erik i Sonja - guardiani i socijalizatori budućih pasa pomagača. Probaj i ti
Zašto postati socijalizator psa pomagača? Gubitak psa jedna je od najtežih emocija koje smo iskusili, a naša Silver priča počinje upravo time. Oprostili smo se od našeg kućnog ljubimca, labradora. Bio je 10 godina s nama, član naše obitelji, naš vjerni prijatelj i neiscrpni izvor ljubavi. Bez njega ostala nam je praznina i neopisiva tuga. Prazan krevetić, nema vlažne njuškice koja nas budi ujutro i nitko ne luduje od sreće kad se vratimo s posla/škole. Rekli smo si "nikada više". Slučajno, kroz jednu TV emisiju otkrili smo Centar za rehabilitaciju Silver i otišli smo na informativni razgovor. Nakon što smo se upoznali s radom Centra i shvatili što jedan pas pomagač znači korisniku - ništa više nije bilo isto. Bez puno razmišljanja, vođeni vlastitom intuicijom, uključili smo se u program volontiranja kao socijalizatori budućeg psa pomagača. Centar Silver osim uzgojnih pasa povremeno razmjeni genetski materijal uvozom pasa iz drugih inozemnih škola. I tako je nama iz daleke Irske stigla naša preslatka pametna njuškica - Vero. Njegova prisutnost i spoznaja njegove vrijednosti nama donosi mir, a njegova bezuvjetna ljubav nas liječi na načine koje ne možemo izraziti riječima. Kažu da najteži dio u vezi s gubitkom kućnog ljubimca uglavnom prođe za šest mjeseci do godine dana. Ne, nismo bili spremni, niti jedan pas nikada ga neće moći zamijeniti i naravno da nam nedostaje, ali nedostajao bi nam štogod mi učinili i zato smo ponudili privremeni dom drugome psu koji će jednog dana pomagati nekome, a možda i postati Silver tata. Uspomene na voljenog psa, našeg kućnog ljubimca, uvijek će ostati u nama, a nova njuškica koja je ušla u naš život, donosi nam novu dimenziju sreće i daje nam ljubav koja nadilazi gubitak. Ja sam Petra, socijalizator budućeg pasa pomagača
Zašto postati socijalizator psa pomagača?...nisam bila sigurna mogu li uz dijete koje ima svojih razvojnih izazova, a silno želi psa, preuzeti obvezu za živo biće na 10-15 godina .. tako da je "pas na privremenom boravku" idealno rješenje!Neprocjenjiva je podrška Silvera odnosno drugih socijalizatora. Meni je npr. izrazito vrijedna pomoć u zbrinjavanju psa tijekom službenih putova i/ili izleta/ odmora kada ne mogu uzeti psa sa sobom. Moj savjet novim socijalizatorima bi bio da oni to mogu, uz ovakvu podršku kao što ju ja imam, tj. da ne strahuju da će upropastiti psa i da ne budu završili u bajbukuI ono što me puno ljudi pita, a ja ne znam odgovor - još- ali ima ih koji znaju....Kako ćeš se rastati od psa, zar ga ne voliš, pa kako onda, pa ja to ne bih mogla … Ja sebi i djetetu od starta ponavljam da mi to možemo, a sad živi bili pa vidjeliJavit ću vam kad dođe taj trenutak...No sama spoznaja da mogu pomoći drugom kojem taj pas treba vise nego nama i da je zapravo naš rastanak sa psom dokaz da smo uspjeli je nešto čime se vodimEto, sve svoje muke sam sad podijelila s vama Ja sam Andreja, socijalizator budućeg psa pomagača
Zašto postati socijalizator psa pomagača?Mislim da se socijalizatorska priča svima nama dogodi slučajno bez da imamo pojma u što smo se upustili. Ja sam eto slučajno prije 5 godina naletio na članak u novinama. I upoznao svoju prvu silverovsku ljubav - Fridu. Imao sam i prije pse, kao i Fridinu tadašnju sestru druge rase, cimericu i partnera u kućnim nepodopštinama - svoju Geu, ali Silverovi psi se na prvu nekako posebno vole.Labradori su blesavi. Šlampavi mali terminatori. I na kraju dobri divovi. Vole te beskrajno, prate u stopu, vesele ti se u svakom trenu koji s tobom provedu kao da je zadnji. Ali nije ta priča samo zbog toga lijepa. Biti socijalizator je sreća i privilegija. Sreća jer kroz ljubav i veselje koje te prati na 4 noge tih godinu i pol dobiješ priliku upoznati divne ljude s kojima ti se put vjerojatno nikad ne bi isprepleo. Školice, druženja, prijateljstva. Privilegija kao prilika da kroz tu volontersku ljubav koju dobiješ pomogneš odgojiti jednog psa pomagača koji će nekome (uspio u programu ili ne) uljepšati i olakšati život.Ono što je prednost crvenog prsluka je što pas ne mora čekati doma dok se vratiš s posla, već ti se može pridružiti I tako moje cure (i povremeni pričuvanci) već godinama svakodnevno idemo na posao, a one…one nabacuju jutarnji osmjeh na lice kolegicama i kolegama i razbijaju klasičnu uredsku monotoniju svojim ludorijama i šarmom.Naša pseća obitelj je malo posebna silverovska priča jer broji čak tri buduća pomagača - Gracie, Priyu i odnedavno bebu Hakku Moja prva ljubav je ostala sa mnom kao buduća Silver mama (a ja postao Guardian - čuvar Silverovog nasljeđa) i jedno leglo za drugim po jedna njena princeza nam se pridružila na putu socijalizacije. O rastancima ne razmišljamo, samo uživamo u zajedničkom putovanju. Kad ih pogledam ovako zajedno, zahvalan sam i sretan što su tu, svaka posebna i blesava na svoj načinJa sam Damir , guardijan i socijalizator budućih pasa pomagača.
Zašto postati socijalizator psa pomagača:Priča ide otprilike ovako; kći je htjela psa, a ja sam bila svjesna da će briga za psa većim dijelom biti na meni pa sam oklijevala s donošenjem odluke da ga nabavimo.Slučajno sam na društvenim mrežama vidjela poziv za nove socijalizatora i procijenila da će to biti idealna prilika da vidimo jesmo li mi za psa i pas za nas, kao i da ga pripremimo za osobu koja ga zbog zdravstvenog hendikepa nije u mogućnosti socijalizirati i na taj način učinimo dobro djelo. Dodatno nas je ohrabrila i činjenica da nam je kroz cijeli period socijalizacije na raspolaganju bila i podrška CZR Silver, ali i iskusnijih socijalizatora te pokriveni veterinarski i troškovi hrane.Naravno da je usprkos izazovima u odgoju šteneta, to vrlo brzo postala ljubav na prvi pogled koja do danas, nakon što je pas otišao kod korisnika i dalje traje. Pas nas je naučio strpljivosti, nesebičnosti i dosljednosti, a ujedno i učinio da bolje upoznamo same sebe. Da nije bilo njega, ostali bismo uskraćeni za mnoga neponovljiva iskustva, ali i neka velika prijateljstva koja su se zahvaljujući njemu dogodila. Rastanak od psa? Neopisivo tužan sve do trenutka dok nismo vidjeli koliko je sretan sa svojim korisnikom. "Ja to nikad ne bih mogla" pretvori u "Mogu, jer činim baš veliku stvar"Mi smo Ika i Ana, socijalizatorice psa pomagača. Probaj i ti :)
Zašto postati socijalizator psa pomagača? Učenje o psima i puno učenja o sebi. Razvoj kompetencija treniranja pasa. Učenje strpljenju, ne živciranju oko gluposti (kao što je labradorski glitter /dlake svuda i to hehe). Povezivanje s ljudima na cesti i šire, dijeljenje interesa s usputnim prolaznicima. Osjećaj doprinosa u širenju informacija osvještavanje drugih o ljudima kojima psi mogu biti podrška. Htjela bih naglasiti da imamo super ekipu koja je na raspolaganju na način na koji nam ni jedan mentor nikad na bilo kakvom poslu nije bio dostupan (nekad kad skužim da koordinatora zovemo u neko nedoba shvatim da je to njima posao, a mi k'o socijalizatori imamo dojam kao da skrbe za člana obitelji)... i ono najbolje, puuuno maženja i igranja sa psom Ja sam Iva, socijalizatorica budućeg psa pomagača. Probaj i ti !
Zašto postati socijalizator pasa pomagača? Oduvijek sam htjela imati kućnog ljubimca, ali prije nego što bih se odlučila uzeti svog psa, htjela sam naučiti nešto više o odgoju pasa i što oni zapravo znače. Kako sam odmalena znala za socijalizaciju (hvala emisiji Kućni ljubimci ) odlučila sam samu sebe testirati jesam li prikladna za vlasnika psa. Socijalizacija mi je bila odlična odskočna daska, prostor gdje imam potporu, podršku, edukaciju… I eto me nakon 8 godina - nemam vlastitog psa, ali imam desetke pasa (što kao socijalizatorica, što kao teta čuvalica za Centar Silver). Apsolutno sam sigurna da sam dobra vlasnica psa, no odlučila sam biti sebična i ne imati jednog psa već njih desetke, a to za posljedicu ima da su i deseci osoba danas samostalniji, sretniji i imaju nekog na koga se mogu osloniti - svog psa pomagača. Pored toga, socijalizacija pasa pomagača omogućava mi da pas ne bude sam kod kuće već ide sa mnom gdje god idem. I kao dodatni bonus, kamo god idem sa svojim psima na socijalizaciji ljude zanima tko su to psi pomagači, kako se ponašati prema njima i zašto su toliko važni. I tako ubijamo tri muhe jednim udarcem, ja imam psa, pas se socijalizira i javnost uči o psima pomagačima! Win win win za mene Ja sam Ilonka, socijalizatorica budućih pasa pomagača! Probaj i ti